"Evo ove ružne Židovke koja piše tako lijepe priče"

"Evo ove ružne Židovke koja piše tako lijepe priče"
"Evo ove ružne Židovke koja piše tako lijepe priče"
Anonim

Ljudmila Ulickaja je grande dame ruske književnosti: kasno se probila u međunarodnu književnost, s više od pedeset godina, kratkim romanom Sonjecka, objavljenim na francuskom. Spisateljica je isprva diplomirala kao genetičarka, da bi nakon nekih zaobilaznica nastavila kao kazališna dramaturginja, da bi se tek kasnije prebacila na beletristiku. Njegovu prozu smatraju nastavkom klasične ruske književnosti, a njegov zreo, mudar, promišljen stil i jezik čine ga simpatičnim i pristupačnim mnogima. Njegov posljednji roman Jákob's Lajtorja, obiteljski roman koji se proteže kroz dvadeseto stoljeće, provlači se kroz nekoliko niti, nedavno je objavio Magvető u prijevodu Józsefa Goretityja. Pisac je u vezi s predstavljanjem posjetio Budimpeštu i dao intervju za Dívány.

DSC4605
DSC4605

Tekstovi Ljudmile Ulickaje odišu pažljivom, smirenom, majčinskom mudrošću, koja je protkana vedrinom znatiželjnog, eksperimentalnog uma. Njegovu prozu možemo nazvati i klasičnom u smislu da njegov pogled na život karakterizira snažna, čista, neupitna etika i moral, koji možemo povezati s kršćanstvom, ali nazovimo ga "jednostavno" ljudskim. Klasično je, čak gotovo "staromodno", i njegovo široko likovno-glazbeno-književno obrazovanje koje u svoje tekstove utka natuknice i delikatne sitne mrvice. Iako njegovi kritičari (i on sam!) uglavnom kratku priču smatraju svojom snagom, napisao je i snažne romane: Medejina djeca i Slučajevi Kukocki prvi su put objavljeni u Mađarskoj i učinili njegovo ime istinski poznatim.

Dívány: Zašto je Jákobova lajtorja naslov njegovog novog romana?

Ulickaja: Prema priči, Jakov je zaspao iu snu je vidio ljestve koje spajaju nebo sa zemljom, a anđeli su hodali gore-dolje po ljestvama. To je starozavjetno tumačenje, čija je suština da ipak postoji veza između nebeskog i zemaljskog svijeta. Međutim, postoji drugačije tumačenje priče u bizantskom ikonopisu, jer je priča drugačije oslikana u Novom zavjetu nego u Starom zavjetu. Prikazivali su Jakova kako spava na dnu ljestava, a negdje na sredini ljestava nalazi se maleni čovječuljak kojeg anđeli pokušavaju povući, a đavoli ga pokušavaju odvući s ovih ljestava. To pokazuje koliko je evanđeosko tumačenje drugačije: ovdje se već radi o čovjekovoj dužnosti da stremi prema gore. Prema tome, pred svakom osobom stoje ljestve na koje se mora popeti, a protagonist ovog romana, Jakov, primjer je osobe koja, iako na vrlo teškom putu, pokušava ostvariti tu težnju prema gore.

DSC4518
DSC4518

Također sam se s njegove web stranice podsjetio na poveznicu među generacijama. Nora, unuka, preko pronađenih pisama stupa u kontakt sa svojim djedom Jakovom.

1953. bila je važna godina ne samo zbog Staljinove smrti, već i zbog otkrića strukture DNK. A ovaj izgleda kao ljestve. Vjerujem da je svaki čovjek biser u nizu bisera, u slijedu generacija. A na naslovnici ruskog izdanja Jákobove Lajtorje prožima se uvećana slika DNK, s ovom dvostrukom, uvijajućom niti Lajtorje.

Jedna od protagonistica, Nora, rođena je 1943., a druga, Norin djed, u kasnom devetnaestom stoljeću. Osjećate li se i vi bliskim sljedećoj generaciji, želite li razgovarati i s njima?

Jako me zanima komunikacija među generacijama. To je već važna tema u ruskoj književnosti, počevši od Turgenjevljevog romana Očevi i sinovi, i smatram da se nisam iscrpio pisanjem ni ovog romana. Osnovna postavka je uvijek da postoji neka napetost između generacije očeva i sinova, odnosno da su u pitanju dvije različite strukture. Stvar je u tome što među ljudima s kojima komuniciram smatram da je tema očeva i sinova prilično iscrpljena tema, jer je odnos između današnjih roditelja i generacije koja dolazi poslije njih puno povjerljiviji i bolji nego što je bio između prethodne generacije.

DSC4569
DSC4569

Generaciju mojih roditelja zvali su šutljivom generacijom jer nisu voljeli pričati o sebi, da ne kažu nešto nepotrebno i opterećujuće. Bili su puni povijesnih tereta i frustracija. Moji njemački prijatelji sličnih godina rekli su mi istu stvar, osjećali su se vrlo slično, njihovi roditelji su također bili šutljiva generacija. Granica između današnjih roditelja i djece je puno propusnija, propusnija, nema tako oštre granice između njih.

Vidim mu na licu, ne slaže se.

Slažem se s tim odnosom povjerenja među generacijama, ali vidim da je do najmlađe generacije teže doprijeti, njih baš i ne zanima mogućnost povijesnog sučeljavanja.

Da, to je istina.

DSC4540
DSC4540

Zanima me biblijska paralela, koja se pojavljuje ne samo u naslovu ovog romana, već se pojavljuje nekoliko puta u njegovim romanima. Što za vas znači religija, je li to živa vjera ili bolje rečeno samo takav kulturološki kodiran etički paket?

Zapravo, nema proturječnosti između to dvoje. U isti krug spada i moral, etika je praktički ateistički oblik religije. Imam prijatelja svećenika koji kaže da postoje dvije vrste ljudi, ali da su i jedni i drugi vjernici – nema toga da netko ne vjeruje. Jedna vrsta ljudi vjeruje da postoji Bog, druga vrsta ljudi jednako vjeruje da Boga nema. Ali ova naizgled kontradiktorna stajališta se definitivno susreću u jednoj točki, a to je etički zakon broj jedan, za koji se ne zna tko ga je izmislio jer je toliko star. A to ide otprilike ovako: ne čini drugima ono što ne bi želio da oni čine tebi.

Čitam vaše romane kao izravne potomke velikih ruskih klasika. Tko, tko vam se čini najbližim iz klasične književnosti?

Povezati se s klasičnom ruskom književnošću vrlo je lijepo i hvala vam puno. Ne bih mogao imenovati niti jednog majstora učitelja… Jako volim Tolstoja. Ne sviđa mi se jer osjećam da me je Dostojevski prešao… a jako volim rusku poeziju.

DSC4609
DSC4609

Stvarao je u mnogim različitim žanrovima i napisao scenarije, drame, romane i kratke priče. Koja vam je najdraža i kako odlučujete kojem će žanru pripadati nova priča?

Uglavnom volim narative, ali u zadnje vrijeme taj žanr se nekako okrenuo od mene, narativi ne idu tako dobro. A izbor žanra… materijal uvijek traži, traži svoju formu i žanr.

Politika je također nezaobilazna u ovom romanu. U kojoj mjeri pisac osjeća da je njegova dužnost i odgovornost djelovati u aktualnoj politici?

Poznanici i prijatelji mi se često obraćaju sa zahtjevom da potpišem kakvo prosvjedno pismo, ili npr. potpišem za političke osuđenike - smatram da je to moja dužnost. Ali ja nisam inicijator takvih stvari.

U Mađarskoj je nevjerojatno popularan, a to se vjerojatno može pratiti i u politici, našim sličnim iskustvima i našem zajedničkom rječniku. Koliko vam je to primjetno ovdje - ili u zemljama istočnog bloka?

Apsolutno se slažem s zajedničkim rječnikom država nasljednica Sovjetskog Saveza, on stvarno postoji. Ali s druge strane, moji radovi imaju svoju geografiju. Moje prvo djelo, Sonechka, prvi put je objavljeno u Francuskoj, ovdje je objavljeno ranije nego u Rusiji. Zatim je došla Njemačka, Zapadna Europa, pa Srednja Europa. I tek nakon tih zemalja došao je B altik, a zadnja europska zemlja u kojoj su objavljeni moji romani bila je Ukrajina… Zanimljiva je raspodjela izdanja: zemlje u kojima je sovjetski pritisak bio jači, moje su knjige izlazile kasnije i kasnije da. Uvijek sam mislio da su kultura i književnost iznad politike, ali nakon što sam sve to doživio, moram reći da u određenom smislu politika ipak sudjeluje u recepciji kulture. Ove godine Szonyecsá je prevedena na još dva jezika: farsi i arapski. I to je potpuno naelektrizirano: da se čini da čak iu ovim dalekim dijelovima svijeta postoje ljudi koji misle da je ova ružna Židovka ovdje, koja piše tako lijepe priče, razmišlja slično kao i mi, želimo upoznati ona…

DSC4545
DSC4545

Imate li omiljenu temu? O čemu najviše volite pisati?

Nemam omiljenu temu, imam omiljene misli. Jedna od njih je promjena u odnosu između očeva i sinova, o čemu smo već govorili. Još jedna stvar koja me zabrinjava je pitanje iseljavanja, koje je prije nekoliko godina bilo gotovo nepoznat pojam, a danas je jedno od gorućih pitanja u svakoj zemlji. I ovo ću napisati u nekom obliku, ali to gotovo sigurno neće biti beletristički tekst.

Preporučeni: