Nije slučajnost što Glenn Close glumi u ovom horor filmu

Nije slučajnost što Glenn Close glumi u ovom horor filmu
Nije slučajnost što Glenn Close glumi u ovom horor filmu
Anonim

Ovog tjedna u mađarskim kinima prikazuje se horor The Starving, čiji redatelj Colm McCarthy, koji je između ostalog trenirao i na epizodama Sherlocka, nije daleko od mistika. Samo iz tog razloga, nisu mogli pronaći boljeg redatelja od njega da koreografira priču o bestseleru M. R. Carreyja, priču koja se vrti oko problema zombija (ako se o tome uopće može govoriti) sa specifičnim vizualnim svijetom i iz drugačije gledište. Krajnji rezultat nije samo još jedan zombi film, već ozbiljnija razrada temeljne ideje, u kojoj su glavni elementi gluma i kontinuirana napetost umjesto krvavih (možda posve neopravdanih) ubojstava zombija.

Očito, budući da ne može biti slučajnost da je višestruka oskarovka Glenn Close također glumila (zlu?) znanstvenicu u priči, u kojoj možemo vidjeti svijet koji vrvi odraslim zombijima, a kako se šačica preživjelih bori za isprva slatke kako bi izvukli protuotrov iz naizgled poluzombi djece. Jedini problem je što je djevojčica glavnog lika, Melanie (Sennia Nanua), stvarno lijepa, a uz to je i vrlo inteligentna, te ima kompleks majke na jednu od svojih učiteljica (da, one imaju energije poučavati male nakaze prije nego što iz njih izmiješaju protuotrov – to je ono što kažemo da malo šepa), koja također nije daleko od uloge majke. Dr. Selkirk (Anamaria Marinca) stoga štiti Melanie čak i po cijenu života, kada, ne daj Bože, mora pobjeći s potpuno nasumično odabranim timom od šest ljudi.

Na papiru, naravno, priča nije jako komplicirana, i to je u redu. Kao i to da, iako se u njemu nalaze svi obavezni klišeji, toliko su dobro skriveni da ih jedva možete primijetiti. Sennia Nanua igra nevjerojatno prirodno i nosi priču na svojim leđima, ali način na koji drugi rade je nikakav. Radnja The Hungry Ones više treperi nego teče, ali to nije nimalo dosadno, jer se stalno nešto može uzbuđivati, tako da iz toga zapravo nema puno dobrog.

889167 33
889167 33

Ima, na primjer, nevjerojatno duga scena kako se likovi drse među smrznutim zombijima, ozbiljno, čini se kao veća avantura od akrobacija među laserskim zrakama u muzeju. Ovakvi i slični prizori umiju održavati stalnu napetost, pa kada se događaji ponekad zaoštre, gledatelj se u njima gotovo može osloboditi. Dječje ludilo – odnosno trenutak kada se od ljupkosti pretvore u zombije – rješava se na vrlo lukav način, štoviše, svaki se roditelj u svakom trenutku može susresti s blažim oblikom ovog ludila, zaista je tako kad dijete cvili. Tek tada će pojesti mačku živu.

Nema nepotrebnog sranja natjeranog u The Starving, recimo da je čovječanstvo dovoljno zaglupljeno da to postigne, ali ovo je možda oprostiv grijeh u svijetu zrelom za prokletstvo. Poanta je ipak da ne bi trebali biti u pravu…

Preporučeni: