7 razloga zašto je dobro da vaše dijete ima prijatelja za dopisivanje

Sadržaj:

7 razloga zašto je dobro da vaše dijete ima prijatelja za dopisivanje
7 razloga zašto je dobro da vaše dijete ima prijatelja za dopisivanje
Anonim

Kad sam bio dijete, svi u razredu imali su sovjetskog ili barem jednog čehoslovačkog prijatelja za dopisivanje. Jedan od vrhunaca mjeseca bio je kada smo dobili debelu kuvertu, bogato natrpanu slikama izrezanim iz Fortocske, naljepnicama s likom divnih djevojčica s maramama, a povremeno i žvakaćom gumom. Bilo nam je jako drago, a onda, kad smo se propisno razveselili čašici, pročitali smo pismo i na ruskom (iako nam nije bilo jasno što je u njemu), a zatim je nastala duga tiha tišina.

Nakon par tjedana, duboko smo udahnuli i, usred dugih naslona za glavu i grickanja pera, počeli pisati pismo našem sovjetskom prijatelju prekrasnim ćiriličnim slovima, s posebnim jezikom i pravopisom. Iako ga nikad nismo vidjeli, najviše na fotografiji za osobnu iskaznicu, gdje pravi pomalo bezizražajnu facu (to je bilo uobičajeno, svatko je poslao svoju sliku za osobnu iskaznicu, ali zašto?), ali barem se nije razjasnilo tijekom godina koje su zajedničke točke u našim životima bile, pa nismo imali puno toga za izvijestiti ga. Ali pisali smo, nepokolebljivo, cijeli razred.

shutterstock 53825194
shutterstock 53825194

Naravno, bilo je još uspješnih dopisivanja, a vjerojatno i danas postoje prijateljstva koja su se razvila u tom razdoblju, iako ja ne znam ni za jedno. Ali još uvijek nije isključeno.

Ova priča mi je pala na pamet odmah kada je moja kći najavila da će se sada dopisivati sa svojom djevojkom, divnim kaligrafskim rukopisom, ne na Viberu, ne na Facebook chatu, i ne e-mailom, već papirnatim (! !!) uz intervenciju Magyar Posta. Ne znam, prvo sam prasnuo u smijeh, toliko je prijedlog bio anakron, ali sam brzo ispričao vic o nekom drugom, da ne misli da ga zafrkavam. Ipak, bio bih nepravedan i nekorektan prema njemu, jer ako bolje razmislite, ručna korespondencija je vrlo korisna i dobra stvar, ne možete ni početi dovoljno rano.

Prvo, djevojka je stvarna, postojeća osoba s kojom imaju stvarna, zajednička iskustva, kako su se upoznavali, a onda se šapuću po cijele dane. Je li moguće da žive u dva različita dijela zemlje? Ne mogu. Dakle, imaju zajedničke točke i teme. U ovoj pozi ne vježbaju jezik, već njeguju svoje prijateljstvo na svoj mali naftalin način, što je ipak beskrajna ljupkost. Inače, riječ je o devetogodišnjim djevojčicama.

shutterstock 277330802
shutterstock 277330802

Nakon nekoliko razmjena pisama, dogovoreno je da je to osim duhovnih faktora dobro za sve u praksi

  1. Pišu relativno opširno o temama koje ih stvarno zanimaju. S entuzijazmom vježbaju crtanje.
  2. I kompaktnost. Jer nije tako lako slobodno razgovarati pismeno (što nije daleko od tinejdžerica).
  3. Budući da bi ipak bilo smiješno poslati pismo krivo napisano, ako nešto nisu sigurni, provjeravaju, pitaju, guglaju. A pošto su dobili odgovor na vlastita pitanja, zapisuju ga.
  4. Budući da je papirnato pismo ozbiljna stvar, zahtijeva veliki trud, ne opuštaju se kao u chatu ili e-mailu. Ovako se koristi format sabatskog pisma: adresa, sadržaj, oproštaj, datum itd.
  5. Uče jedni drugima čitati rukopis. Ovo je relativno usko grlo i u početku se nisu lako slagali.
  6. Tada su jedni druge obavijestili o poteškoći i od tada su puno više pazili da pišu uredno i čitko.
  7. I što je možda najvažnije: uče se služiti poštom: pravilno adresirati kuverte, slati pisma. Naravno, poštarica je pohvalila moju kćer da to već zna, a zatim se okrenula prema meni i primijetila da vidim koliko odraslih ljudi ne zna što bi napisali, gdje bi napisali.

Naravno, ponekad se pitam zašto je to potrebno. Par godina, i on će ionako samo tipkati (nadam se i u školi), ali sigurno neće pisati slova rukom, na papiru, ili poštom. Drugim riječima, očito mogu zamisliti ekstremnu situaciju, kad da, za koju ne bi škodilo pripremiti se, recimo, za nuklearnu eksploziju ili nešto slično, ali nemojmo crtati vraga po zidu.

Trebamo li ovo nazvati tradicijom, a ne strelicom unatrag ili narodnim plesom? Što mislite, je li pisanje rukom korisno u djetinjstvu ili je samo slatko romantično?

Preporučeni: