O čemu ovisi sviđa li nam se naš rad? Što će nas njime učiniti zadovoljnima? Je li naša plaća bitna? Ili naš raspored? A što je s našim radnim okruženjem? I s tim jesu li naše kolege dobra lica? U našem prošlom upitniku, između ostalih, postavili smo i ova pitanja, a vi ste savjesno odgovorili. Hvala vam, svih 2683 upitnika!
Ovo je ono što znamo o vama
Prosječna dob onih koji ispunjavaju naš upitnik je 33 godine, a žena je dvostruko više nego muškaraca. Najviše ih ima visoko obrazovanje (74%), petina ispitanika ima završenu srednju školu, a preostalih 6% završenu stručnu spremu ili osnovnu školu. U multiu radi 29,4 posto naših čitatelja koje zanima zadovoljstvo poslom, ostali u sličnom omjeru rade u državnoj upravi, velikim, srednjim, malim i mikro poduzećima, a samozaposlenih je samo 2,8 posto. 38 posto onih koji popunjavaju su podređeni (poput pomoćnika ili koordinatora), gotovo trećina su kvalificirani podređeni (poput medicinskih sestara ili informatičara), 20 posto su menadžeri, a ostali djelomično sami upravljaju svojim poslom. 37,5 posto ljudi radi na istom mjestu manje od dvije godine, 27 posto 2-5 godina, 12,5 posto 5-15 godina, a 23 posto više od 15 godina.
Ali koliko im je ugodno na poslu? Pa, umjereno. Prosječna ocjena zadovoljstva poslom naših čitatelja bila je 3,35 na ljestvici od pet stupnjeva, odnosno i uz najveću dobru volju možemo reći da su tu najbolji. O čemu sve ovisi?
Organizacija i položaj također su važni
Sigurno je da zadovoljstvo poslom ne ovisi o spolu ili broju godina provedenih na poslu. No, to ovisi o vrsti organizacije i na kojoj poziciji radimo. Podaci su pokazali da su najmanje entuzijasti zaposleni u državnoj upravi i velikim tvrtkama (bolja je situacija u multibiznisima), dok su samozaposleni najzadovoljniji svojim aktivnostima. Potonji fenomen vjerojatno je povezan s činjenicom da zadovoljstvo poslom raste s povećanjem autonomije i neovisnosti, što je također jasno vidljivo u kontekstu pozicije u organizacijskoj hijerarhiji i zadovoljstva. Što netko radi na višoj poziciji, to je zadovoljniji. Točnije, što manje ljudi ima direktan utjecaj na njihov rad, to su oni zadovoljniji, jer su i tu pojedinačni poduzetnici bili najveći entuzijasti.
Naravno, ne znamo što se zapravo krije iza ovih podataka. Možda stvarno cijenimo slobodu, ali isto tako može biti da, na primjer, samozaposlena osoba zna što želi: radi za dobro definiran, jasan cilj. Isto može vrijediti i za one koji su viši u korporativnoj hijerarhiji: oni svoj položaj mogu doživjeti kao uspjeh, kao razvoj, kao rezultat kretanja svojim putem. I važno je da posao znači više od pukog zarađivanja novca. Vrlo važno.
Mogućnost razvoja uzima sve
Što je posao zanimljiviji i raznovrsniji, donosi veće intelektualno zadovoljstvo, ima više mogućnosti za razvoj, učenje i napredovanje, osjećamo se motiviranije, odnosno s većim entuzijazmom radimo i što manje razmišljamo o promjeni posla. Jednako nam je važno da osjećamo da je naš rad koristan, da radimo na pravom mjestu i poziciji prema svom znanju i sposobnostima. Oni nas najviše tjeraju naprijed, o njima najviše ovisi hoćemo li biti zadovoljni svojim radom. Štoviše, mogućnost osobnog razvoja te smisao i smisao rada daleko su nam važniji od materijalnih stvari ili naših odnosa na radnom mjestu.
Ovaj se rezultat može isprva činiti kao pretjerano idealizirano sranje, ali točno se podudara s onim što psihologija rada već dugo razmišlja o ovoj temi. Prema teoriji popularnoj od 1960-ih, postoje čimbenici koji nas čine nezadovoljnima svojim poslom ako ih nemamo, ali samo njihovo postojanje ne čini nas sretnim zaposlenicima. Tipični primjeri su struktura organizacije, kompetencije šefa, odnos s njim i našim kolegama, uvjeti rada i naša primanja. S druge strane, osjećaj uspjeha, kada smo prepoznati, kada naš rad ima smisla, kada imamo odgovornost i priliku da se razvijamo i napredujemo, čini nas istinski zadovoljnima.
Kontinuirani razvoj, smisao i ciljevi stoga su važniji od bilo čega drugog za zadovoljstvo, no nije važno koliko je ugodno naše radno okruženje i unutarnja atmosfera. Ti su čimbenici važniji od toga koliko redovito dobivamo povratne informacije o našem učinku, koliko ima sukoba, koliko smo uključeni u zajednicu na radnom mjestu ili kakav je općenito naš odnos s kolegama. Dobro radno okruženje i ugodna atmosfera vjerojatno blagotvorno utječu na raspoloženje svakodnevnog života, a na temelju smiješno jednostavne formule za sreću, to utječe i na našu ukupnu sreću.
Prvi svjetski problem?
Ako je zarađivanje za život problem, ako imamo financijskih problema na dnevnoj bazi, onda su nam očito prioritet naši prihodi, ali ako imamo financijsku i osobnu sigurnost - recimo da naš šef nije psihopat - onda naše zadovoljstvo i sreća su mnogo više moramo imati priliku za osobni i profesionalni razvoj kako bismo svoj rad smatrali smislenim i vrijednim. Dakle, ako ste, poput onih koji su ispunili naš upitnik, samo srednje zadovoljni svojim poslom, trebali biste razmisliti o tome postoji li dio vašeg posla koji vam pomaže u rastu i ako postoji, dobro, trebali biste se fokusirati na to. Naravno, ni ova taktika ne obećava određene rezultate, jer prema istraživanju, radost u poslu lakše nalaze oni ljudi koji se općenito osjećaju ugodno u vlastitoj koži. Zato guramo.
