Koliko smo zadovoljni svojim životom? Prema nedavnom međunarodnom istraživanju, što smo stariji, to smo manje. Barem to vrijedi za bivše sovjetske istočne Europljane, pa čak i za nas Mađare.
Istraživače koji su ispitivali podatke iz 160 zemalja zanimao je odnos između subjektivnog blagostanja (to jest, koliko se dobro netko osjeća) i dobi u različitim zemljama. Prema rezultatima, životno zadovoljstvo stanovništva engleskog govornog područja s visokim prosječnim primanjima kontinuirano se smanjuje od mlade odrasle dobi, zatim doseže najnižu točku između 45. i 54. godine, da bi ponovno skočilo. Prema podacima, s osmijehom na život gledaju i prosječni britanski i američki tinejdžeri i djedovi. Ali nije svugdje tako.
Među stanovništvom država nasljednica Sovjetskog Saveza krivulja zadovoljstva u početku podsjeća na anglosaksonsku, no čini se da je u ovom slučaju smrt dno umjesto srednjeg vijeka. Najsmireniji su sa svojim životima dok su mladi, a kako stare, sve se manje osjećaju ugodno u vlastitoj koži. U tome su slični stanovnicima Latinske Amerike. U Africi je situacija još gora: bez obzira koju dobnu skupinu istraživači pitali, nitko nije imao dobru kožu.
Slična je situacija i u Mađarskoj, prema izvješću KSH iz 2014., zadovoljstvo životom Mađara općenito je prosječno (6, 15 na ljestvici od 10), najviše među mladim odraslim osobama, a zatim s napredovanjem dob, 45 - Značajno se smanjuje do dobne skupine od 54 godine.
Prema međunarodnim istraživačima, objašnjenje anglosaksonskog razvoja sreće je da su ljudi između 45. i 54. godine na vrhuncu karijere, puno rade i zarađuju, ali kasnije, zahvaljujući izvrsnoj zdravstvenoj skrbi, mogu uživati u užicima svog novca. Pa kod nas se ovaj drugi obrat ne događa među prosječnom populacijom. Recimo, sumnjamo da je to dovoljan razlog za nesreću ili čak sreću. Jer ne može biti tako jednostavno.
