Trebamo li ili ne trebamo darivati za Dan djeteta?

Sadržaj:

Trebamo li ili ne trebamo darivati za Dan djeteta?
Trebamo li ili ne trebamo darivati za Dan djeteta?
Anonim

Kako se približava Dan djeteta, roditelji se pitaju trebaju li ga slaviti i, ako da, kako. Čime iznenaditi svoje dijete: nekim doživljajem, možda darom? Darivanje je uvijek osjetljivo pitanje, jer s jedne strane znamo da se svako dijete razveseli daru, a dakako većem, slatkijem daru još više, ali mnogi roditelji imaju i loš predosjećaj zbog toga: nismo li odgajanje djeteta uz darove? da cijenite materijalna zadovoljstva, a nije li osobna, ljudska strana blagdana u drugom planu?

Prirodno je da je dijete uzbuđeno zbog poklona i da je to jedan od vrhunaca blagdana. Toga se ne treba bojati, ne znači da naše dijete zanimaju samo materijalna dobra. Ne samo zato što, iako se primanje dara nedvojbeno odnosi na posjedovanje, radi se io emocijama: to je također veza s drugim, izraz činjenice da smo važni jedni drugima i da - u najboljem slučaju - znamo što druge čini sretnima, tj. pazimo jedni na druge.

Dakle, ne moramo razmišljati crno-bijelo i vidjeti samo procvat potrošačkog društva u darivanju. Problem je ako dar treba prikriti nedostatak, ako se praznik ne sastoji samo od kupovine i darivanja.

Ali čak i tada, dar je krivac. Pitanje je možemo li nešto napraviti jedni s drugima, provesti pola dana da se svi osjećaju dobro i da se ne svađamo? Apsolutno: možemo li dogovoriti program koji je svima ugodan i uživamo li u međusobnom društvu? Ako sjednemo za stol kako bismo jeli svečani jelovnik, možemo li razgovarati ili komunikacija završava neugodnim prepirkama? Sve to ne ovisi o tome hoćemo li poklanjati darove, već o tome hoćemo li jedni drugima posvetiti pažnju u ostalim danima u godini, prihvaćamo li međusobne pogreške, znajući da onaj drugi nosi naše.

Nema zlatnog pravila o tome kakav je idealan dječji dan. Postoje mjesta gdje roditelji smišljaju iznenađenje, a postoje mjesta gdje djeca mogu zaželjeti želju. Lijepo je i ako se malim gestama očituje da je ovo poseban dan, npr. djeca dobiju doručak u krevetu, a dozvoljene su i stvari koje drugim danima nisu dozvoljene, npr. mogu ostati duže. Isto vrijedi i za darove, neki vole iznenađenja, drugima ide na ruku da im dijete kaže što želi. Naravno, to ovisi i o dobi, kako vrijeme prolazi, sve više ljudi prelazi na najnoviju verziju. Prilikom darivanja vrijedi razmotriti nekoliko aspekata.

shutterstock 178418537
shutterstock 178418537

Roditelju se poklon ne mora svidjeti

Mnogi roditelji se živciraju kada njihovo dijete moli za dar koji smatraju beskorisnim, glupim ili ružnim. Dar u osnovi nije sredstvo obrazovanja. Naravno, ako je traženi dar u oštroj suprotnosti s vrijednostima roditelja, onda se ne očekuje da će ga on kupiti, recimo da tinejdžer traži pudere za bodybuilding, a roditelj ne podržava njihovu upotrebu.

No, nije nužno da se roditelju sviđa i glazba, knjiga ili odjeća koju dijete traži na dar, jer on ne želi razveseliti sebe, već dijete. Ni dar ne bi trebao biti nagrada, tada više ne bi trebalo govoriti o daru, već o plaćanju, pa gesta kojom se želi razveseliti drugu osobu bez očekivanja zauzvrat gubi bit.

Kao što je nesreća ako potrebni alati, poput jakne ili cipela, postanu dar za dječji dan, Božić ili rođendan. Naravno, dobit ćete ono što vam je potrebno za brigu o djetetu, a blagdan je doživljaj zajedništva, radost jedni zbog drugih, a to se vidi i u darivanju.

shutterstock 132449267
shutterstock 132449267

Ne kupujte previše

Mnogi roditelji se boje da će ga dijete ostaviti na lošem glasu, a zapravo će misliti da ga ne voli dovoljno ako ne dobije skupi poklon kojem bi se najviše obradovao, ali koji je zapravo izvan granica obiteljske blagajne. Najtužniji primjer za to je kada razvedeni roditelji pokušavaju nadmašiti jedan drugoga. Jedan od njih možda neće ni pokloniti za Dječji dan, ali zna da drugi hoće, pa je prisiljen kupiti nešto, barem u toj vrijednosti.

Koliko god dijete željelo neki predmet, čak i ako ga nasilno zahtijeva, to ne mjeri da li ga roditelj voli. Od toga pate ona djeca koja financijski dobivaju sve, ali im nedostaje emocija, a duboko u sebi rado bi zamijenili svog roditelja darovatelja za pravog, od kojeg dobivaju ljubav i duhovnu potporu, koji je ponosan na njih.

Naravno, ovo je teže artikulirati, obično se tako ne kaže, ili ako jest, nažalost poruka ne mora nužno doći do roditelja, on ne razumije što bi trebao učiniti drugačije, dok shvaća da dijete traži računalo. No, kao odrasla osoba, nitko se psihologu ne žali na nedovoljno darova, već na nedostatak zagrljaja i riječi ohrabrenja.

Bilo poklona ili ne, važno je da roditelj obrati pažnju na praznik. Razvijte navike koje postaju tradicija koja jača obiteljski identitet. To može biti ponavljajući program, jelovnik, mali ritual: nešto što je tipično za tu obitelj. Male stvari poput ove važne su da obitelj osjeti: pripadamo zajedno.

Psihologinja Karolina Cziglán

Preporučeni: