Hormon ljubavi protiv anoreksije

Sadržaj:

Hormon ljubavi protiv anoreksije
Hormon ljubavi protiv anoreksije
Anonim

Posljednjih desetljeća neuroznanstvenici mnogo eksperimentiraju s hormonom oksitocinom, koji se zbog svoje fiziološke uloge često naziva hormonom ljubavi ili hormonom povjerenja. Primijenjen u obliku spreja za nos, povećava osjećaj povjerenja, smanjuje strah i nepovjerenje, a čini se korisnim i u liječenju kronične boli. Istraživači sa Sveučilišta u Seulu sada su došli do zaključka da molekula također može igrati važnu ulogu u liječenju anoreksije nervoze.

Tipični simptomi anoreksije nervoze su abnormalno niska tjelesna težina, izostanak menstruacije nakon puberteta i poremećaj slike o tijelu. Takve se djevojke mogu smatrati debelima i sa četrdesetak kilograma, ali ne nužno: događa se i da znaju koliko su mršave, ali precjenjuju ulogu tjelesne težine u svom životu. Na primjer, misle da bi bili sretni kad bi izgubili pola kilograma ili da će ih ljudi prezirati, izgubiti prijatelje i propasti u svemu zbog kilograma ili dva viška.

shutterstock 132902285
shutterstock 132902285

U djetinjstvu je još gore

Anoreksija ima mnogo fizičkih simptoma, koji su sve nuspojave posta: nedostatak kalija, što dovodi do poremećaja srčanog ritma i umora; zatvor, nedostatak hormona štitnjače i pojačan rast kose, prehlade, nizak krvni tlak, gubitak kose.

Situacija je još gora ako se anoreksija razvije u mladoj dobi: u tom slučaju dolazi do usporavanja, pa prestanka rasta, a zbog poremećaja spolnih hormona kasni ili kasni spolno sazrijevanje. Simptomi obično počinju u dobi od 14-18 godina, no danas nije neuobičajeno da se pojave u dobi od 12-14 godina ili prije puberteta, što je prije bila rijetkost.

Među adolescenticama anoreksija je treća najčešća kronična bolest: pogađa 1 posto djevojčica, no mnogo je više slučajeva u kojima je prisutan samo jedan ili drugi simptom bolesti. Opasnost od anoreksije ne treba podcjenjivati: stopa smrtnosti unutar 10 godina je 5-10 posto, a uz trenutne terapije samo se polovica preživjelih pacijenata potpuno oporavi.

Sve o čemu razmišljam je dijeta

Suprotno uvriježenom mišljenju, većinu anoreksičnih pacijenata zanima hrana, uživaju kuhati za druge, i štoviše, znaju kalorijski sadržaj i glikemijski indeks svega. Često se puno bave time što jesti, kada, s čime, kako, a puno više razmišljaju o hrani, prehrani i naravno mršavljenju i debljanju nego zdravi ljudi. To također može narušiti njihova prijateljstva jer im se raspon interesa sužava - iako to nije tipično za sve slučajeve, anoreksične osobe često postaju usamljene.

Tijekom bolesti mijenja se i način na koji reagiraju na druge ljude: skloni su više uočavati negativne reakcije i koncentrirati se na njih, odnosno svakako primjećuju ako ih netko gleda s gađenjem ili ljutnjom. I manje od prosjeka primjećuju prijateljske, vesele pristupe, lako im se promaknu, pa općenito mogu pogrešno smatrati da ih svi mrze ili odbacuju.

shutterstock 158004926
shutterstock 158004926

Oksitocin promijenio fokus pažnje

Istraživači s južnokorejskog sveučilišta Inje zaključili su da primijenjeni oksitocin mijenja način razmišljanja anoreksičnih djevojaka: one koje su primale taj hormon manje su marile za tjelesnu težinu i kalorijsku vrijednost hrane. Primjerice, kada su im pokazane fotografije pretilih ljudi i hrane koja deblja, pacijenti su ih dugo gledali, ali su ih nakon doze oksitocina brže prelistali i manje im obraćali pozornost.

Prema stručnjacima, to je zbog činjenice da je oksitocin smanjio snagu nesvjesnih misli usmjerenih na hranu i oblik tijela. U drugom eksperimentu, isti su istraživači anoreksičanima pokazali lica koja izražavaju ljutnju, gađenje ili radost - budući da su anoreksične osobe sklonije fokusirati se na negativne emocije, lica koja izražavaju gađenje ili ljutnju imaju veći učinak na njih, dok manje pažnje posvećuju sretnom ili prijateljskom lica. Nakon doze spreja za nos oksitocina, sve se to promijenilo: pod utjecajem hormona anoreksične pacijentice manje su obraćale pažnju na lica koja su izražavala gađenje i manje su izbjegavale ljutita lica.

Zašto oksitocin?

Već prijašnja istraživanja otkrila su da je razina oksitocina anoreksičnih pacijenata patološki niska, što djelomično objašnjava njihove patološke društvene funkcije, odnosno činjenicu da često imaju negativan stav prema bližnjima.

Oksitocin ima nekoliko uloga u zdravom funkcioniranju živčanog sustava, uglavnom vezanih uz ljubav i povjerenje. Oksitocin koji se stvara u mozgu smanjuje osjećaj boli, što je vrlo korisno npr. tijekom poroda (nažalost, oksitocin koji se daje izvana, u svrhu pojačavanja boli, ne dolazi do mozga, pa se ondje gubi taj učinak).

Oksitocin se oslobađa tijekom orgazma i tijekom dojenja; oksitocin koji se oslobađa u tom trenutku jača vezu između dva člana para ili između majke i njezina djeteta: više razine oksitocina mogu se izmjeriti u mozgu dojilja i zaljubljenih ljudi. Ako se oksitocin ne ubrizga u krvotok, već u obliku spreja za nos neposredno u blizini središnjeg živčanog sustava, ovi učinci na mozak također imaju efekta: prema nekoliko studija, povećava osjećaj povjerenja.

Mogu li onda probati sutra?

Istraživači upozoravaju da su njihovi eksperimenti još uvijek u vrlo ranoj fazi, iz njih ne treba izvlačiti predalekosežne zaključke, odnosno sljedeći tjedan ne tražite sprej za nos oksitocin u ljekarni. Broj sudionika istraživanja bio je relativno mali, te bi ih trebalo ponoviti na većoj skupini. U isto vrijeme, čini se da je oksitocin siguran lijek na temelju dosadašnjih podataka, korišten je u nekoliko studija za liječenje bolesti povezanih s kroničnom boli, poput migrene.

Preporučeni: