Tip zaljubljen u piletinu i druge neobičnosti

Tip zaljubljen u piletinu i druge neobičnosti
Tip zaljubljen u piletinu i druge neobičnosti
Anonim

Na sceni Narodnog kazališta navodi se da je predstava Đavolji ormar obiteljska komedija nastala prema romskim pričama. Njegov autor je redatelj i scenograf predstave Jean Lambert-Wild, koji bi, kako se navodi, bio sretniji da je tekst napisao romski pjesnik, no bio je prisiljen dati ostavku zbog odlaska Róberta Alföldija iz Nemzeti. Tako je nastao Đavolji ormar čiji je glavni problem upravo to što se žanrovski ne može nigdje svrstati. U principu se preporučuje djeci starijoj od osam godina, kojih na premijeri nije bilo puno, a nismo sigurni ni da će ih biti previše kasnije, jer je teško odlučiti kome je priča zapravo namijenjena.

Slika
Slika

U predstavi su poznate i manje poznate priče ispričane iz usta dječaka koji vječno sanja (Horváth Vergilije), koji od iskušenja stvarnog života i gadljivosti bježi u svijet bajki. njegova majka (Molnár Piroska). Ali kao što vragovi (Tamás Fodor) mogu iskočiti iz ormara, tako ih se tamo može otjerati, pa čak i pretući, čak i prije nego što sve ispadne dobro i ljubavnici (Dénes Farkas, Kátya Tompos) pronađu jedno drugo. National je stvorio produkciju u suradnji s Comédie de Caen-Centre Dramatique National de Normandie i Francuskim institutom u Budimpešti, što je i apsurdno i nije: obraća se publici, ali je onda ostavlja na cedilu, ne želi grubo nacrtati Kino Pixar biti, umjesto toga ono dočarava trik, a istovremeno ga prikriva. Sve to u manje od sat vremena.

Njegova kratkoća ionako govori za to, ali igra protiv toga, događaji na pozornici ponekad se vrte neupadljivo, a iako je u njemu više trikova nego priča, cijeloj stvari ipak nedostaje čudo. U ulozi Virgila Miklósa, Horváth steže svoju umjetnu kokoš koja nosi jaja tako da vas ispuni užasom, štoviše, želi uvući gledatelja u svoju priču kada on nije nimalo spreman na ono što će vidjeti. Na početku se više doima kao psihopatski perverznjak nego kreativni mozak, blesavi pripovjedač, a čak ga i Piroská Molnár, koja igra Marisku, teško uvjerava u suprotno, iako ga inače grdi zbog sanjarskog načina života. Mariška je tanka granica između stvarnosti i bajke, pa se glumica ne da ponijeti, kao da igra ulogu nas, odraslih skeptika i nevjernika, njezina pasivnost teško može biti neki drugi ozbiljan razlog, ali opipljiva posljedica njezine sumnje bila je hrpa mađioničarskih trikova s jajima, koji su barem mogli impresionirati djecu.

Slika
Slika

Tada je situacija riješena, čim je vrag Tamása Fodora izašao iz ormara, samo je otvorio usta i ispunio pozornicu bajkom. Time je i Virgil Horváth našao svoje mjesto u priči, no možda ima veze i s činjenicom da je prava priča napokon počela. Ciganka Kátye Tompos postala je prozračna, sanjalačka figura iz bajke, dok je Dénes Farkas istodobno nosio sve kvalitete jednostavnog protagonista.

Mnogo je trikova u predstavi, likovi koji se pojavljuju gotovo niotkuda mogu se pojaviti gotovo u bilo kojem trenutku, ali ponekad magija ide malo grčevito i nespretno za glumce, zbog čega cijela stvar stane. To ne znači da ne bi mogli ući ako bi mogli igrati predstavu dovoljno puta, ali malo je vjerojatno da bi to učinili.

Preporučeni: