Rodila sam dvoje djece i sada ću se baviti sportom

Sadržaj:

Rodila sam dvoje djece i sada ću se baviti sportom
Rodila sam dvoje djece i sada ću se baviti sportom
Anonim

Moram nešto priznati: četiri godine se ne bavim nikakvim sportom. Rodila sam dvoje djece, vučem ih pješice do trećeg, a u međuvremenu mislim da bih TREBALA nešto poduzeti, ali ne ide. Ni vremenski ni energetski. Sa zavišću slušam svoju curu koja svaki dan malo vježba, onu drugu koja dva puta tjedno vrti karike po sat i pol, a i ja imam sliku o sebi da ću se baviti nečim sportskim, samo da nisam tako umorna…

Onda sam shvatio da je dobro, onda ću istrčati polumaraton. Dnevnik vježbanja za trudnice, 1. dio.

Slika
Slika

Naravno, moj muž je izgledao potpuno glupo. (Vidi)

Misli da se samo uništavam. Ja pak osjećam da mi treba nešto što vuče, što je izazov. Nakon Ádámova rođenja, otišli smo trčati do Normafe s mojom djevojkom, Fanni, koja je rođena u isto vrijeme kad i ja, ali iako je smjer bio pravi, brzina i udaljenost nisu bili: obično smo završili tako što smo uzeli livadu i hodali za neko vrijeme i natrag. Sve to, naravno, u kompletnoj trkačkoj odjeći koja nam je stigla 5 mjeseci nakon poroda.

Kako sada izgleda?

Ja sam sretnica jer sam zbog dojenja dosta smršavila. Previše, jer sada mi pristaju čak i traperice koje sam nosila u dvadesetima (da, zadržala sam ih). Moji su se stalno brinuli da sam premršava, jela sam koliko sam mogla, ali kilogrami nisu padali. Onda sam se umorio od tolikog jela. Za mene je najveće iskupljenje u prestanku dojenja bio trenutak kada konačno nisam morala jesti za dvoje.

Zašto polumaraton?

Bio sam u Városligetu prije početka polumaratona prije nekoliko godina. Da sam imao cipele (i naravno da sam se javio i sl.) znam da bih tu distancu istrčao, toliko je atmosfera, entuzijazam ljudi i atmosfera bila zadivljujuća. Tada sam odlučio da ću jednog dana i ja biti među njima.

Plan treninga: izgradnja mišića i istezanje

S planom treninga, znam da bih trebao ići na trčanje. Planirao sam malo ojačati mišiće (za koje se u međuvremenu pokazalo da ih više nema), a tek onda krenuti s redovitim trčanjem. Kupila sam yoga pass na jednoj od akcija kupona i kao prvi korak otišla u yoga studio. Trčanje. Vratio sam se kući tramvajem, au drugom sam se već držao za ogradu i dva dana nisam prolazio bez cvrčale glazbe.

Zapravo, postalo je jasno tijekom sata joge: porođaj uzima više danak tijelu nego što sam mislila. Uzalud više od deset godina bavljenja natjecateljskim sportom – trbušnjaci:nula. Leđni mišić: nula. Češljasti mišić: 2 (na skali od deset). Osjećaj ravnoteže: nula, plus drhtave noge. Karizma: nikad nisam imao. Kako sam direktno pazio da se ne naprežem, tijekom sata nisam ni primijetio koliko su vježbe zamorne (osim trbušnjaka s ispruženim nogama, koji je u principu imao neku spiritualnu pozadinu, praktički sam naprezao uši, ali nije upalilo). Vježbe istezanja imale su uzbudljiv učinak na moje nepostojeće mišiće, tjerajući me da se danima krećem u stilu Carskih šetača iz Ratova zvijezda. IPAK, bilo mi je dobro. Vrlo. Bilo je dobro odvojiti se od dnevne rutine na sat i pol, atmosfera je bila dobra, glazba je bila dobra, i naravno nije bilo problema stići na vrijeme za tjednu jogu ujutro:)

Dobro, ali zašto?

Nemam vremena čak ni za vježbanje, nemam par dobrih cipela, a budući da djeca ustaju u pet ujutro (!!!) zadnja dva tjedna, uopće ne razumijem zašto je to potrebno. Past će: zbog mene. Da dokažem (sebi, ne drugima) da mogu.

Zato mora prestati trenirati. Ostani sa mnom!

Preporučeni: