Dnevnik bebe: Satima vezana za stroj za mužnju

Sadržaj:

Dnevnik bebe: Satima vezana za stroj za mužnju
Dnevnik bebe: Satima vezana za stroj za mužnju
Anonim

7. tjedan

5 je ujutro, jedva je svitalo, ali budan sam sat i pol. Odradila sam već desetominutni podoj, polusatno hranjenje sa švedskim stolom, brzinsku sterilizaciju, a sada sam muzala 45 minuta. Oko mene tišina i mrak, mljekomat tiho zuji i zvecka, mliječnost ponekad provjeravam svjetlom baterijske lampe (prema partnerovim riječima, jednog dana će netko zvati policiju, jer baterijska lampa svijetli na stropu) noću, kao da je provala u tijeku).

Slika
Slika

Ponekad prođe i 5 sekundi između kapljica mlijeka koje slete u bočicu. Tiho proklinjem koliko je sporo i pitam se koliko ću još izdržati. Večeras, ili obično. Zatim nastavljam, čitajući na telefonu novinski članak iz New York Timesa, dugačak za koji nisam imao vremena tisuću godina. Pa, sada je. Jer ova scena, da sam sat vremena vezana za fotelju i muzilicu, ponavlja se dobrih pet puta dnevno.

Želim da vjerujete da je dojenje najprirodnija stvar na svijetu. Majčino mlijeko je prirodna hrana novorođenčeta, dojenje je alfa i omega odnosa majke i djeteta, dobro je i besplatno je. Da, ali zašto onda polovica budućih majki koje poznajem prolazi kroz paklene patnje da bi mogle dojiti? Otkako kukam o svojoj muci, pričaju mi horor priče jednu za drugom: prijateljica kojoj je bradavica bila toliko ozlijeđena da joj je maleni nekoliko puta povratio krv ili druga prijateljica koja je imala tri paklena mastitisa u red. A u usporedbi s činjenicom da je besplatan (a da i ne govorim o nedostupnim i pretjerano skupim grudnjacima i majicama za dojilje), cijena skače i na najmanji znak poteškoća: štitnici za bradavice, jastučići za grudnjake, homeopatski čajevi i bobičasto voće, i povremeno potreban aparat za mužnju, sterilizator i dječje bočice koštaju malo bogatstvo. Istina je da mnoge osobe prestaju dojiti ne zato što su lijene ili žele zabavu, već zato što su umorne od patnje. I sumnjam da je više ljudi nego što to priznaju jer se boje da će biti okrivljeni ili da će im se poniziti.

Kada sam samo nekoliko minuta nakon rođenja Lujzu u bolnici stavila na dojku, a ona je toliko otvorila usta da joj šaka komotno može stati, jako mi je laknulo. Naš najveći problem s tvojom sestrom u početku je bio taj što nije htjela dovoljno otvoriti usta. No, mala Lujza bila je profesionalac od prve minute. Bacio se na mene savršenom tehnikom i sisao bradavicu najbolje što je mogao. Dvije minute. Zatim je zastao kao iznenađen, izmigoljio se, pa opet krenuo. To je trajalo neko vrijeme, dijete je počelo skakati, pa plačući, na kraju vrišti, spustila sam ga. “Ne brini,” rekla je primalja, ponekad je potrebno nekoliko sati da se proizvede kolostrum.” Scena se ponavljala svakih nekoliko sati, a ljupke bebe i primalje masirale su moje grudi, promatrajući našu tehniku (“Izvrsno! Samo tako nastavi!”) formula,da dijete ne umre od gladi. A onda i po danu. Lujza nikad nije ležala na mojoj dojci,nikad je nismo vidjeli da guta,nikad joj se ništa nije vidjelo u ustima,i nitko nije mogao masirati čak i kapljica materijala iz moje dojke, da dočaram četiri tijekom dana koji smo proveli tamo. Do trenutka kada smo izašli iz bolnice, grudi su mi se smanjile za broj i pol. "U redu je, rekla je babica zbogom, neki ljudi dobiju mlijeko tek nakon pet dana!" U svakom slučaju, kupili smo veliku kutiju adaptiranog mlijeka po savjetu liječnika. Ne, mogao sam podnijeti dijete koje je gladno zavijalo na mojim grudima satima dok mu glava nije postala ljubičasta. Plakala sam s njim, a onda sam posegnula za hranom.

Mali je imao tjedan dana kada nam je prvi put došla kućna primalja (tip dadilje). Također je prvi put gledao naše "suho dojenje", pregledao gladno dijete koje je vrištilo, saslušao cijelu priču i rekao da nema onoga tko je s prvim djetetom imao mlijeka i uspješno ga je dojio, ne bi trebao imati mlijeko sa drugom. Samo je odmahnuo glavom. Nazvala je NHS stručnjaka za laktaciju, koji je, na moje krajnje iznenađenje, stigao u stan u roku od 1 sata. Bila je vrlo fina dama, puna ohrabrenja, razumijevanja i odmahivanja glavom. "Vrlo je neobično da treba toliko vremena da mlijeko ne dođe, ali znam novu mamu koja nije dobila mlijeko do 8 dana", rekao je. Uglavnom, pozvao me u nedjeljni grupni klub podrške dojenju. Tamo sam nakon 1 punog sata dojenja, masiranja šakama i toplim oblozima prstom iscijedila jednu kap majčinog mlijeka. Plakala sam od sreće. Lujza je imala točno 10 dana i, po mom uvjerenju, još je nisam dojila. To je bio prvi ohrabrujući znak. Tada sam mislio da je ovo kraj frke, ali to je bila samo prva stanica dugog putovanja.

U sljedećih nekoliko tjedana doslovno sam kap po kap povećavala svoju mliječnost. Kupili smo najbolju električnu muzilicu i počela sam pumpati ono što dijete nije moglo, svakih nekoliko sati. Jadnica je do tada već izgubila vjeru u moje grudi i sve se manje trudila, iako nije odustala skroz, a nisam ni ja. Prvih tjedan dana nakon toga ponekad sam sa sat vremena mužnje proizvela i 10 ml mlijeka, što nije bilo dovoljno ni za pola djetetovih zuba, ali me to činilo jako ponosnom. Kupio sam najpoznatije bobice za stimulaciju mlijeka, More Milk Plus (samo ovo je bilo deset tisuća forinti mjesečno), koje je udvostručilo mlijeko, ali sam ga svejedno tri puta morala zamijeniti formulom. Pijem biljne čajeve na litre (Laktoherb i Fitolac, cca 4 litre dnevno) i cuclam homeopatske bobice, Urtica Urenst.

I tako je već 6 tjedana. Cijeli dan mi se vrti oko stimulacije mlijeka i hranjenja. Muzem se ravnomjerno i bez prestanka, stimulirajući svoje grudi što više uz dvoje djece. Mlijeka ima, ali ga je premalo, i dolazi jako sporo, potrebno je oko sat vremena da se proizvede 90-100 ml, ali često ga za isto vrijeme bude manje (tada dođe adaptirano mlijeko). Ne mogu kriviti klinca što nije mogao čekati. Ima još nekoliko stvari koje bi pomogle, ali ne znam ili ne želim učiniti. Nažalost, ne mogu cijeli dan ležati u krevetu, gola, uz dijete, iako kažu da bi bilo dobro. Ali onda moram brinuti o još jednoj kćeri. Noću ne mogu ustati ako se Lujza ne probudi, a ona obično spava od 11 do 4 ujutro. Bilo je trenutaka kada sam se pokušavao probuditi uz budilicu, ali nije išlo. On tada ne može jesti, čak ni iz bočice, osim ako ga ne probudim, a to je proces od pola sata, a trebalo bi ga poprskati hladnom vodom (maziti), doslovno. Ali čim on kaže, bježim. I iako sam primijetila da ako neposredno prije podoja pojedem veliki komad čokolade ili keks, ima malo više mlijeka, to radim samo jednom ili dva puta dnevno. Drugi put se držim zdravijih ugljikohidrata. Udebljao sam se 2 kilograma u 1 tjednu kad nisam pazio.

Pola šest je i zora je. Gledam bočicu: u njoj je 90 ml mlijeka, manje nego što Lujza popije u jednoj porciji (cca 110-120 ml). Trebalo je više od sat vremena da se pomuze. Peku me bradavice, trnu noge i umirem od umora. Ustajem vrlo polako i nosim bocu u kuhinju kao da nosim tekuće zlato. Svaka njegova kap je blago i ne znam hoće li ga i sutra biti.

Preporučeni: