Dnevnik trudnoće 5.0: Ružičasta bomba eksplodira u dnevnoj sobi

Sadržaj:

Dnevnik trudnoće 5.0: Ružičasta bomba eksplodira u dnevnoj sobi
Dnevnik trudnoće 5.0: Ružičasta bomba eksplodira u dnevnoj sobi
Anonim

29. tjedan

+10 kg

Slika
Slika

U Mađarskoj sam već mjesec dana, a jedan od svojih najuzbudljivijih zadataka, odabir odjeće za bebe, ostavila sam za posljednjih nekoliko dana. Na gornjim policama ormara, odjeća za bebe poslana kući iz Londona bila je u kutijama, razvrstana po dobi. Bilo je vrlo zanimljivo i pomalo šokantno raspakirati sadržaj kutija i pregledavati ih, a nije me čekalo nikakvo iznenađenje. Sređivanje stvari, za koje sam mislila da je zadatak od jedva 1 sat, oduzeo mi je cijeli dan jer me uhvatila nostalgija za malim dekicama, košuljama, mekanim čarapama i spavaćicama. Dan mi je posebno razveselila mama koja mi je slučajno donijela prve cipele koje je do sada čuvala.

Kada sam spakirala ovu sićušnu odjeću prije 2 godine, nisam znala hoću li imati djecu u životu. Ili ako će biti djevojčica. I koji mjesec će se roditi. Radi jednostavnosti, spakirao sam sve po mjesecima starosti (0-6, 6-12 itd.) i dostavio ovdje. Kako sam ja jako neuredna osoba, ništa nije bilo uredno složeno, ali je barem sve bilo čisto, nosivo, a dijelovi kompleta nisu bili odvojeni, već su ležali jedan pored drugog.

Prvo što mi je palo na pamet kad sam raširila uže za rublje na kauču je da je gotovo sve bilo bijelo i blijedoružičasto. Kao da je ružičasta bomba eksplodirala u dnevnoj sobi. Sada kada je dijete starije, oblačimo ga u razne uzbudljive boje: ima mnogo traperica, crno-bijelu prugastu majicu s kapuljačom, sivu majicu s mrtvačkom glavom i crvenu suknju. Već sam posve zaboravila nekoliko mjeseci kada je sve bilo ili bijelo (osobito potkošulje, kako bi se olakšala hipotermija) ili ružičasto, internacionalna uniforma novorođenčadi djevojčice, a koju je moj partner uvijek preferirao. Uvijek je voljela vidjeti svoju malu granu u rozoj boji, mene su i tada vukle jače boje. Nekako sam se sjetio da smo mi bili oštriji s bojama. Ali ne. Učinak je bio šokantan, zaslijepile su mi i oči.

Tiho sam se zahvaljivala sudbini što ću opet imati djevojčicu, jer da sam čekala dječaka, sad bi skoro cijela hrpa bila beskorisna, mogla bih kupiti nove, svijetloplave ili zelene.

Drugo iznenađenje došlo je kad sam pobliže pogledao dijelove dok sam ih ponovno pakirao u kutije jedan po jedan. Gotovo je sve izgledalo potpuno novo. Štoviše, ni na jednoj stvari nije bila navedena cijena. Objašnjenje je jednostavno: također sam više puta napravila uobičajenu pogrešku novopečenih majki, odlažući stvari za "posebne prilike", što se naravno nikada nije dogodilo. Dijelom i zato što novorođenče posvuda ide u pidžami (kombinezonu). A djevojčica je jako brzo rasla i za tjednima ili mjesecima prerasla je onu izvezenu košulju ili slatku haljinicu koju sam htjela zaštititi od čestog pranja potrebnog zbog mrlja od majčine kakice ili padova, inače bih bila lijena glačati nakon svake upotrebe. Naravno, obećala sam samoj sebi na licu mjesta da ću nositi prekrasnu baršunastu haljinu koju smo dobili od bake na mojoj drugoj kćeri kad sam otišla u tjedni šoping, neću je održati, jer bi to mogao biti i posljednji put da netko u obitelj ga nosi.

Čak je i odjeća koju smo često dodavali bila u izvrsnom stanju, budući da je korištena samo nekoliko mjeseci ukupno. Ne kao odjeća koju smo kupili u zadnje 1-2 godine. U Londonu nema tolikih oscilacija temperature između godišnjih doba kao u Mađarskoj, postoji lagana majica s kapuljačom koju dijete voli i nosi je skoro svaki tjedan već godinu dana, i nastavit će je nositi dok se skoro ne raspadne.

Posljednje iznenađenje bilo je to što će mnoge moje omiljene odjeće nažalost ostati u kutiji, a to su one koje sam dobro zapamtila. Višekratni tuceti, bodi i pamučni kombinezoni na ružičaste pruge, kojih ima milijun, postali su mi poznati tek kad sam ih bolje pogledao. No, "babina prva božićna" haljina, s igračkama Djeda Mraza, u veličini od 3 mjeseca, koja je na tolikim obiteljskim fotografijama, neće biti korištena, jer ovo dijete treba roditi u srpnju. Takva je sudbina i mnogih slatkih, toplih džempera, jakni i pletenih kapica za novorođenčad i 3 mjeseca koje smo dobili na poklon i kojih sam se sjećala iz te prve zime. Ljupkost "vaga bebe" i dalje vrijedi za malog raka ili lava kao potkošulju, ali ako nam između srpnja i listopada trebaju ružičasti krzneni kombinezoni s mačjim uzorkom i odgovarajućim krznenim rukavicama, jedino što je odgovorno jest preseljenje na jug. polutka, neka velika ružnoća ili možda ledeno doba.

Naravno, englesko vrijeme sugerira da nas opet čeka hladno, kišovito ljeto, kao prošle godine. Bude li makar i malo vjetrovito i svaki put kad temperatura padne ispod 15-20 stupnjeva, sigurno ću u kolovozu na ovu bebicu obući bijelu Diesel bomber jaknu s debelom divlje ružičastom postavom jer mi je to bio najdraži komad i moram vidjeti opet. A kad ga dijete preraste, spremit ću ga, natrag u kutiju, za svoje unuke. Ili za sljedeću djevojčicu, jer nikad se ne zna hoću li dobiti djevojčicu na jesen ili u hladnoj ljetnoj klimi.

Drugdje

Preporučeni: