Ovdje je toplina koncentrirana na tri dana: točno taj dan, zatim sljedeći i dan nakon toga, kada ste vi tamo; izađeš iz terenca i osjećaš se kao da je gotovo - u Tunisu si. Kad iskočiš iz terenca i vjetar puše žešće od najjače postavke fena.
Kad osjetiš da se ne može disati po ovakvom vremenu, po ovakvoj pješčanoj oluji, po takvoj vrućini, i sad je gotovo. Kada ste sigurni da nijedno živo biće ne može postojati u takvoj klimi, a pojavi se grupa zastrtih žena u crnoj odjeći, onda ste u Africi, možete biti sigurni u to.
Kad se do večeri mjesto uboda komarca proširi u crvenu mrlju veličine dlana, a vi napišete oporuku jer mislite da vas je ugrizao škorpion, znajte da ste u pustinji. I pustinja je takva. Ako vas na putu prati sreća i dobro uvježban vodič, hladnu noć nećete morati provesti u terenskom vozilu, već u oazi, u ugodnom hotelu. U oazi, gdje samo 32 palme datulje i jezerce veličine dječjeg bazena podržavaju desetke obitelji koje ondje žive. Osjećat ćete se čudno u tom svijetu poput knjige priča, gdje duboko u Sahari danju ima hlada, ali ga nema. Gdje ne znaš haluciniraš li od vrućine ili pijesak stvarno pjeva. I zaista ćete se poželjeti vratiti u onaj simpatični hotelčić na plaži, iz kojeg ste bezbrižno krenuli, negdje jučer ili prekjučer…
Tunis je najmanja i najnježnija zemlja u sjevernoj Africi
Njegovi krajolici su iznenađujuće raznoliki. Na jugu, na rubu kamenih pustinja Sahare, berberski nomadi koji još uvijek žive u špiljama dobro uzdržavaju svoje obitelji od plodova tri stabla datulje. Pljuju po elektrifikaciji. Kuhaju kus-kus u glinenoj posudi i s prezirom gledaju na rođake pastira deva koji su se nastanili u selima i mršavi. Duboka Sahara počinje na 5200 četvornih kilometara sjevernoj granici slanih jezera, iza pješčanih dina. Ovdje žive samo škorpion i poskok, a ni oni to ne vole. Kada se digne, vjetar gradi visoke dvorce od pijeska. Nema načina, barem ne na vidiku. Nakon stotinjak kilometara podrhtavanja, niotkuda se pojavljuje natpis: Sahara Center. kafić Tarzan. U kolibi sjede tri Arapa. Kuhaju vrući čaj od mente, a kad vide bijelca, prosto se oduševe.
Naravno, u Tunisu postoje i krajolici pogodniji za život. Ljudi uzgajaju povrće i voće pod gusto zasađenim palmama oaza. On sam prebiva izvan sjene koja daje život. Poljoprivredno zemljište je previše vrijedno da bi se na njemu gradila koliba. Drugačija je situacija opet na sjeveru. Na pješčanim obalama Sredozemnog mora čak i ljeti temperatura iznosi samo 40 stupnjeva. Žene s velom šetaju uličicama medine iza luksuznih hotela. Mali dječaci nude svoje jasmine. Ovo je zemlja u kojoj su Feničani gradili, Rimljani rušili i Kartagu posuli solju. Evo Pariza Afrike: Tunis. Svako dijete s ulice govori pomalo francuski. Islam je državna vjera, ali nikako nije obavezna. Javna sigurnost je savršena. Ako se u luksuznom hotelu pokvari lift, bit će označen kao "Van pogona" i teško da će se te sezone popraviti. Žurba je znak grešne ambicije. Ovo je zemlja u kojoj puno toga nije u redu, ali nekako sve funkcionira. A ako ne? Čak i tada, svi se smiješe strancu.
