Kada nešto postane pokret, postoje jasni znakovi toga, na primjer, netko se go popne na vrh planine, a onda drugi to pravdaju globalnim zatopljenjem - od golog kupanja do organizirane golotinje: naturizam na Kauč, drugi dio
U prethodnom dijelu obradili smo duhovnu stranu naturizma, odnosno ovaj problem: Što ako vam vide golu zadnjicu?
Pitanje smo sagledali iz više kutova i upoznali se s neizostavnim stručnim terminima kao što su "želja za lastavom", "doktrina stvaranja u kupaćim kostimima" i "tekstil". Nakon toga više ne možemo gubiti vrijeme, prisiljeni smo iznijeti fenomen koji čeka na emocionalnu obradu, taj
neki ljudi kuglaju goli
Štoviše, u tajanstvenom svijetu naturističkih ljetovališta piju se i kave, čitaju u vrtu, kupuju razglednice u minimarketu i suočavaju se goli s automatom na teniskom terenu. Postoji i lakša opcija, u obliku kampa - prilično ugodna opcija da ujutro prošetate ravno iz šatora do mora. Teže mi je kad se ista stvar izvodi u kompleksu sa pet zvjezdica, ograđenim zidom…ali nismo isti.
Gola, u kuglaškim cipelama, to je malo izvan prirodnosti, ali dodajmo: ne čini se bitno eklatantnijom od kupanja u kupaćem kostimu u moru. Naturistički način života sve je češći,
jedan i pol milijun franaka registrirano je samo u Francuskoj,
ali nisu svi naturisti koji izgledaju kao naturisti kad pogledaju u susjedov vrt. To što ujutro pijete kavu goli na terasi ne ulazi u statistiku, iako je ta aktivnost očito realizirani oblik naturizma. Jedino se takozvani naturisti zajednice manifestiraju kao zaseban potrošački sloj.
Aquataine u Francuskoj svake godine posjeti pola milijuna Francuza i nešto više stranaca - posebno zbog usluga koje pružaju naturistima. Riječ je o dvjesto pedeset kilometara dugoj plaži na obali Atlantskog oceana, gdje su Francuzi, blagoslovljeni dobrim poslovnim razumom (i očito otvorenim umom), osnovali mnoge tvrtke za nudiste: službeno proglašene nudističke plaže, naturističke centre i druge dobrote.
Ali ne morate nužno putovati tisuću i petsto kilometara, jer goli život je iu susjednoj Hrvatskoj stara moda. Prva nudistička plaža
Otvoren 1934. na otoku Rabu,
trenutno radi tridesetak specijaliziranih lokala za tu namjenu, a kod nas je sve opuštenije nego u Francuskoj… u obiteljski skrivenim uvalama izvan naselja praktički je privatna stvar tko što nosi i što. Hrvatske turističke brošure i web stranice ne propuštaju spomenuti ni flagrantnu labavost u Europi.
Naturizam je biznis jer nije prikladno biti gol. Da to stane, i da možete hodati svugdje goli kad vam se prohtije, svega ovoga ne bi bilo. Ali u jednom smo se trenutku dogovorili da se ne skidamo u javnosti (vaša država bira je li to regulirano zakonom). Gola egzistencija ne može ništa drugo, ona postaje institucionalizirana, pa čak i mobilizirana. To već uključuje organizacije i bonton, jer ako urlaš na radio s golom zadnjicom na obali jezera, ljudi će stvoriti mišljenje ne o tebi, nego o nudistima.
Posao ovdje, bonton ondje, srećom uvijek će biti uvjerenih naturista, poput Švicarca Konrada Hepenstricka, koji
30 godina hoda Alpama u cipelama za planinarenje
Prema vlastitom priznanju, samo povremeno sretne tradicionalne planinare, a uglavnom su ljubazni, pa ga često pitaju je li zimi hladno. Riječ je o slobodi, kaže. Čini to jer je to dobro za njega, što se čini kao uvjerljiv argument, ali unatoč tome, gospodinova nevina navika potaknula je ozbiljne nadređene da zauzmu stav u švicarskim planinama. U pripremi je (možda već donesen?) zakon kojim će se suzbiti slični prekršaji, pa će policija uskoro moći privesti visokog arhitekta ako lovočuvari prijave da m altretira stado.
No, naturizam je svakako usklađen s EU, oni koji se sunčaju goli ne samo da se opuštaju i pocrnjeli, već se i bore protiv globalnog zatopljenja. Nije priča o posebnoj sposobnosti upijanja topline ili odbijanja svjetla gole stražnjice, iako gotovo da jest - sutra će se pokazati da je zeleno ono što je golo.